Sinoc, dok je subota vece polako odlazila u tamu zaborava (tj. nadam se da ce uskoro otici u potpunosti i vise je se nikada necu sjecati), zahvaljujuci naelektrisanoj atmosferi dosade i agresije koja je vladala gradom, te izuzetno iritantnoj muzici kojom vrse sistematsku lobotomiju iz vikenda u vikend, na um su mi padale razne nasilne misli u kojima su glavni akteri bili clanovi gostujuceg benda. U toj izmaglici, mjesavini muzike i pojmova poput dekapitacija,dok sam pokusavala da duhom odem na neko ljepse mjesto, uoblikovala se misao o Salomi i njenom zahtjevu. I u stilu one pjesme koja ide nesto kao What if God is one of us, just a stranger in a bus, pitam se : sta ako je Jovan bio u nekom strasno losem bendu? Zar Saloma ne zasluzuje da bude rehabilitovana?!
Pierre Bonnaud, 1865
Henri Regnault, 1870
Gustave Moreau, 1872-1876, serija
Gustave Moreau, 1872-1876, serija
Gustave Moreau, 1872-1876, serija
Gustave Moreau, 1872-1876, serija
Lucien Lévy, 1896
Alphonse Marie Mucha, 1897
Mille. J. Romani, 1898
Lovis Korinth, 1900
Franz Von Stuck, 1906
Vardges Surenyants, 1907
Gustave Klimt, 1909
Emma Dessau Goitein, 1910
Gaston Bussiere, 1914
Salraphael Kirchner, 1916
Joana Chorbak, 2007
Maud Allan, 1907
Theda Bara, 1918
Alla Nazimova, 1923
Rita Hayworth, 1953
Salome, opera 2000-2010
U svijetu filma, nazalost, Salome se nije pretjerano proslavila...uglavnom imamo neke cudne koreografije ispod velova, a Herod je manijakalna licnost sa libidom cetrnaestogodisnjaka. No dobro, za svakog ponesto!
No comments:
Post a Comment