Tuesday, September 21, 2010

Cotton + candy



             Prema šećernoj vuni sam uvijek bila ambivalentna. Zaista, dešavanjima daje određeni lirski izgled, obilježava teritoriju na kojoj se prostire vašar u selu ili varošici, te najavljuje neko zasigurno uzbudljivo dešavanje -u stvari jednostavno je lijepo vidjeti ružičaste pufnice kako jezde kroz masu. Mjesto radnje je lokalni trg ili livada, a često se pojavljuje uz ringišpil, vozić i onu bizarnu igricu u kojoj je cilj zaletjeti se autićem u nekoga drugog (poželjno klinca koji se  prvi put našao u istom, a na mjestu suvozača je njegov tek prohodali, još manji brat, te zajedno histerično plaču boreći se za egzistenciju, dok ih iskusniji, stariji vozač koji čak ide u 2. razred osnovne udara ludo se zabavljajući).
No, da ne pravimo digresiju, vratimo se na šećernu vunu, mamac za djecu koja puna nade kupuju ogromni slatkiš, ne shvatajući da kupuju 80% vazduha, 17% zaprženog šećera  i 3% nečega vjerovatno radioaktivnog.  U stvari, ukoliko kao prateći element šećerne vune uzmemo u obzir i cirkus, koji je u startu pomalo jeziv (pomislite samo na klovnove), možemo sa sigurnošću da je opišemo kao zlosutnu preteču opšteg haosa koji će uslediti : izgažena trava, počupano cvijeće, automatska i neobjašnjiva pojava blata čak i ako je sušna sezona, muzika sumnjivog kvaliteta, automatska i neobjašnjiva pojava balege, eskalacija upotrebe rejv svjetlećih štapića po ulici. I ono najgore: ispostavi se da svako ispod 17 godina posjeduje laser i želi da ga uperi ka vašoj zadnjici (ili grudima, sve zavisi u kom departmanu ste obdareni).



Untitled, Will Cotton, 2003

            Ukoliko bolje razmislimo, zaključak da naziv pamuk+slatkiš mora dati nešto bezvezno, diskutabilnog ukusa i glupe teksture se sam nameće. Pokušajte pojesti svoju potkošulju, čak i one najkvalitetnije, koje ste platili 20 km, su sasvim neukusne, bez obzira koliko šećera stavili. Dakle, s obzirom da je šećerna vuna ništa drugo do jedna velika prevara, sasvim je neopravdano što se toliko pažnje pridaje globalnom zagrijevanju, dok niko ne brine o slomljenim snovima i razočarenjima miliona balavih klinaca širom svijeta ( i ponekih odraslih, koji zaborave da je šećerna vuna bljak i ponovo je probaju).


 Cotton candy cloud, Will Cotton, ulje na platnu, 2004

       
           S obzirom da smo zaključili da je šećerna vuna zanimljiva samo za oko, odnosno kao detalj eksterijera i vjesnik događaja koji dolaze, nećemo se više baviti njenom (ne)jestivošću. Naime, jedan od mojih najboljih prijatelja, Totally random google search, me je doveo do Will Cotton-a, slikara koji se bavi bajkovitim prikazima pejzaža, portreta, figura i slično, inspirisanih sa pretežno šećernom vunom i sličnim vašarskim slatkišima. Ključne riječi:  ružičasto, oblak, Ivica i Marica, pjenasto, šećer, mece dobrići, Marija Antoaneta,  girly.


Sweet nothings, Will Cotton, 2000



Forest, Will Cotton, 2003

Da, riječi poput kič i kemp se same nameću same po sebi, ali, zaboga, to su kolači i lijepe djevojke!

"Those who find ugly meanings in beautiful things are corrupt without being charming. This is a fault. Those who find beautiful meanings in beautiful things are the cultivated. For these there is hope."
Oscar Wilde


Monument, Will Cotton, 2009

Candy stick forest, Will Cotton, 2005

                 U stvari, jedina stvar  koja se u svemu ovome javlja kao problematična jeste ideja da je Will  usklađivao tematiku slikanja sa sopstvenim prezimenom. U tom slučaju se takođe javlja i riječ douchebag. Ipak, nadajmo se najboljem!


Pretty, Will Cotton, 2004


Taffy forest, Will Cotton, 2007


Tuesday, September 14, 2010

Clark Gable vibe




           Kako je moguće opravdati postojanje posta o brkovima? I gdje su brkovi uopste nestali u poslednje vrijeme? Naravno, pojavljuju se na licima frontmena indie bendova, dizajnera i, sve češće, mladih arhitekata, ali zar ne treba da ima više brkova na nivou običnog čovjeka? Vratite brkove na ulice!





Definicija (http://uncyclopedia.wikia.com):
"A Moustache, commonly known as a pornstache is a hairy strip grown above the lip. Its known  for giving rides. In the prehistoric times of the 1970s  males grew moustaches, and carried them in their upper lips in order to catch attention of females. However, for most this didn't work really well and the male had to turn to  sodomy or shaking his twanger. "


Mug design by Peter Bruegger

Etimologija (http://uncyclopedia.wikia.com):
"Mustache is a contraction of must and ache; something that most probably hurts. This may be a reference to how a bad mustache hurts the eyes, or how much it may hurt to kiss someone with an unwieldy mustache, or how much it hurts to get stuff stick in one. The similarity in pronunciation to mistake is no coincidence: many mustaches result from mistakes. In fact, even if someone intentionally wears a mustache it is often considered a mistake."

            Ipak, ne treba očajavati, jer zahvaljujući istim tim dizajnerima i mladim arhitektama, koji kroje popularnu kulturu današnjice, brkovi se polako vraćaju na scenu, a mi možemo samo da čekamo dok čovječanstvo ponovo ne bude spremno da okupa lice u ovom toplom božanskom prisustvu.





Stamp design by Jennie Perri

Handkerchief by Avril Loreti







" The moustache is the evolutionary next level to enlightenment. "
 Oscar Wilde






Thursday, September 9, 2010

Chick habit: Theda Bara


"The reason good women like me and flock to my pictures is that there is a little bit of vampire instinct in every woman."

Theda Bara (1885-1955)
  Theda je od 1910-tih godina bila poznata pod nadimkom The Vamp, skraćeno od vampire, čime se skovao termin koji je obilježavao seksualno slobodnu ženu na početku novog vijeka. Naziv se zadržao do danas, ali ukoliko ste uvijek pitali kome treba da se zahvalite na smokey eyes efektu, tamnom karminu, te najvažnije, popularizaciji predstave o muškarcima kao šonjama koji se mogu lako izmanipulisati, išamarati i poslati u kuhinju da ti prave martini, sjetite se Theda Bara-e.

1915

Nažalost, sa razvojem filmske industrije 30-tih, došlo je do ozbiljne cenzure video sadržaja, tako da su prozirne haljine poput onih koje je Theda nosila u Cleopatra-i, dekadentno ponašanje,te spala mi je bretela situacije na neko vrijeme prognane sa velikih ekrana. O poziranju pored ljudskih skeleta, takođe, nažalost, nije bilo govora.( Srećom, danas smo prevazišli te sitne malograđanske prepreke i seksualnost i nekromantika su ponovo dostupne svima. Hju Hefnere i Mortiša  Adams, hvala vam. <3)



  
Cleopatra, 1917
 Danas, Theda se smatra glumicom (koja ima zvijezdu na Walk of Fame) čiji je najveći procenat filmova zauvijek izgubljen, ali o njenom značaju (i ozloglašenosti), možemo da naslutimo iz popularnih refrena tog vremena :
"I know things that Theda Bara's just startin' to learn / Make my dresses from asbestos, I'm liable to burn...."
  "She's as bold as Theda Bara / Theda's bare but Becky's bare-er"





And last but not the least, Theda Bara, featuring The Kills.


Tuesday, September 7, 2010

Dan za knjigu: žal za jesen



1886
                Sivi, prohladni utorci,  poput današnjeg, moraju da budu posebno tretirani. Radi idealne iskorišćenosti dana usled sporog protoka vremena, neophodno je barem pokušati nabaviti neki od sledećih retro elemenata ljenčarenja: teške, baršunaste zavjese navučene preko drvenih prozorskih okvira,  krzneno (ili od nekog drugog materijala koji odgovara zahtjevima dekadencije, mekoće i toplote) ćebe, kuvano vino, miris cimeta i sličnih začina, muffin sa borovnicom, gramofon, ploče izdate do 1965. godine i neku sasvim laku literaturu, uz koju mozete zaspati bez griže savjesti da ćete izgubiti tok radnje. A kada kažem laku, mislim dječiju, sa sve bajkama braće Grim ili avanturama Pinokija, velikim šarenim ilustracijama, letećim životinjama, zlim maćehama i kućama od čokolade.... kako kažu naše prekookeanske komšije the whole nine yards.

P.S.
Bezvezno sunce je upravo sinulo i umanjilo atmosferu dolazeće jeseni, tako da se za početak zadržavam na nekim od brojnih starih ilustracija na koricama dječijih knjiga, a tešku, bajkovitu, artiljeriju ostavljam za kišne dane.

1917

1929
1971
Stick Candy Tree


 







Sunday, September 5, 2010

Arts & Crafts: Salomé




 
Izdanje Wilde-ove Salome, 1906
        Sinoc, dok je subota vece polako odlazila u tamu zaborava (tj. nadam se da ce uskoro otici u potpunosti i vise je se nikada necu sjecati), zahvaljujuci naelektrisanoj atmosferi dosade i agresije koja je vladala gradom, te izuzetno iritantnoj muzici kojom vrse sistematsku lobotomiju iz vikenda u vikend, na um su mi padale razne nasilne misli u kojima su glavni akteri bili clanovi gostujuceg benda. U toj izmaglici, mjesavini muzike i pojmova poput dekapitacija, dok sam pokusavala da duhom odem na neko ljepse mjesto, uoblikovala se misao o Salomi i njenom zahtjevu. I u stilu one pjesme koja ide nesto kao What if God is one of us, just a stranger in a bus, pitam se : sta ako je Jovan bio u nekom strasno losem bendu? Zar Saloma ne zasluzuje da bude rehabilitovana?!


Pierre Bonnaud, 1865

Henri Regnault, 1870

Gustave Moreau, 1872-1876, serija
Gustave Moreau, 1872-1876, serija
Gustave Moreau, 1872-1876, serija
Gustave Moreau, 1872-1876, serija 
Lucien Lévy, 1896

Alphonse Marie Mucha, 1897
Mille. J. Romani, 1898
Lovis Korinth, 1900
Franz Von Stuck, 1906
Vardges Surenyants, 1907
Gustave Klimt, 1909
Emma Dessau Goitein, 1910
Gaston Bussiere, 1914

Salraphael Kirchner, 1916
Joana Chorbak, 2007

Maud Allan, 1907
Theda Bara, 1918
Alla Nazimova, 1923
Rita Hayworth, 1953
Salome, opera 2000-2010
  
U svijetu filma, nazalost, Salome se nije pretjerano proslavila...uglavnom imamo neke cudne koreografije ispod velova, a Herod je manijakalna licnost sa libidom cetrnaestogodisnjaka. No dobro, za svakog ponesto!