 |
| Never mind the buttocks....London |
Ukoliko spadate u osobe koje su jednog dana, sa žalošću, shvatile da na hard disku imaju zabrinjavajući broj fotografija na kojima se ne nalazi nijedno ljudsko biće, osim ako se nekim čudnim slučajem boja njihove jakne/cipela/torbe ne uklapa sa čeličnim profilom u pozadini, onda ste zaista u problemu. Naime, kako rodbini i prijateljima opravdati 250 fotografija sledećeg sadržaja: zgrada, ista ta zgrada samo sa većim kadrom u kome je uhvaćen čitav ulični front, prozor na fasadi pomenute zgrade, detalj konstrukcije pomenute zgrade, još jedna slika pomenute zgrade u cjelini jer se u međuvremenu vrijeme promijenilo i nijansa neba stvara zanimljivu refleksiju; komunistički blokovi koji vas "asociraju na otuđenost savremenog čovjeka" ali i "podsjećaju na estetiku moderne i ruskih konstruktivista"; materijalizacija i dizajn popločanja određene zone "koji pozivajući se na naturalizam i u naznakama brutalizam potenciraju upotrebu i simboličku vrijednost lokalnih materijala"; igre svjetlosti i sijenke koje stvaraju kolonade/brisoleje/perforacije na zidovima.
 |
| Rome |
 |
Moscow, 1959
|
Nažalost, pošto se (prokletstvo!) arhitektonski objekti uglavnom nalaze u gusto naseljenim dijelovima planete, neminovno je da se ponekad u kadru pronađe i neki pripadnik ljudskog roda. U tom slučaju, fotografije se obično sastoje od : vašeg poluprofila sa 70% lica u tami, cipela vas i vaših prijatelja na različitim materijalizacijama podloge ( kamen, pijesak, trava, pločice...), refleksije lica u staklu preko koje ste u photoshopu prelijepili nebo/ptice u letu/vodu, grupe prijatelja koja pravi arhitektoničnu kompoziciju.
Ovakvo ponašanje vodi direktno u samodestrukciju i društvenu izopštenost: roditelji vas bijesno gledaju jer nemaju fotografiju "da uokvire", komšinica likuje jer misli da lažete o putovanjima, prijatelji vas mrze jer su 20 minuta gledali slideshow gotskih elemenata u arhitekturi.
 |
| NYC, Vogue |
 |
| Paris |
Stoga, da bi prikrili koliko ste nakazni, morate pribjegavati trikovima ilustrovanim na priloženim fotografijama: taktički rasporedite prijatelje oko objekta koji želite da slikate; pokušajte da uhvatite ljude u donjoj trećini kadra kako bi se njihovim odsijecanjem i dalje mogla dobiti pristojna panorama; fotografišite "portrete" neposredno ispred objekta sa zanimljivim detaljima na fasadi ; pri kadriranju čitave figure koristite čudne, okomite perspektive kako bi uhvatili dijelove popločanja i mobilijara.
 |
| Barcelona |
Međutim, ukoliko je to uopšte moguće, najbolje je da se u potpunosti okanete arhitekture. Realno, ni vi sami nikada nećete pogledati te slike.Vaš omiljeni album je onaj sa maturske ekskurzije kada ste uslikali najboljeg prijatelja kako spava na pločicama u kupatilu pored sopstvene povraćke. Zato, u stilu Gustav Klimt-a, koji je okrenuo zadnjicu kritičarima, nadovezujem se na prvu fotografiju u postu i predlažem : okrenimo zadnjicu arhitekturi!!!! Znate da je to ispravno!
 |
| Gold fish (To my critics), Gustav Klimt, 1901-1902 |
No comments:
Post a Comment