Evoluciona glupost a.k.a. Ne ponijeti dzemper napolje i piti cedevitu sa ledom uz zabrinjavajuce nalete vjetra

          Zasto, o zasto,  ljudi iznova i iznova pokusavaju sa uvijek katastrofalnim ogledom zvanim celicenje? Razmisljajuci o ovoj fascinantnoj temi, sa evolucionog i psiholoskog stanovista, u sjecanje su mi se vratili brojni poduhvati iz skorije istorije, poput:  izbora kratke suknje kao odjevne kombinacije za visesatno putovanje vozom (u februaru), nosenje haljine bez ledja za proslavu Srpske Nove Godine (na otvorenom) u slucaju da se posle ode u neki zatvoreni prostor (ne ode se), svjesno ignorisanje vremenske prognoze u vrijeme trajanja Exit-a (jer su jakne i kisobrani za pi*ke) ili , najpopularnije, slusanje modno osvjescenijih drugarica koje su vec ocelicene i nemaju problema sa klimatskim prilikama (Anja Babic).
         Ipak, tek nakon jutrosnjeg, najnovijeg, pokusaja celicenja, koji je po ko zna koji put rezultirao smrznutim nogama, upalom pluca u zacetku i neprevazidjenim  grijanjem u pekari (sa varijacijama  u supermarketu, uz zapaljeni kontejner, uz auspuh od autobusa....), dosla sam do zakljucka da tako uporna manifestacija gluposti ne moze biti tretirana kao usamljen propust u empirijskom zakljucivanju covjeka (npr. bio je dovoljan samo jedan pokusaj da shvatimo da su frizure iz 80-tih zle, pa valjda bi shvatili i za ovo...) , vec mora biti dio nase DNK, odnosno urodjeni instinkt, genetski okidac, kojim nas evolucija tjera da iz generacije u generaciju pomjeramo nivo tolerancije, sve dok ne dodjemo do konacnog cilja : nosenja bikinija na -25 stepeni Celzijusa .
      Spokojna, jer konacno shvatam da je celicenje nesto jace od svih nas, nesto cemu se ne mogu oduprijeti, mirno guglujem sve one stvari koje sam jutros sanjala da imam, a koje nekoj buducoj  generaciji vise nece trebati.

I, za moju modno osvjescenu drugaricu ,

Do sledeceg celicenja!